*_rijeci su tek pocetak da se nesto desi_*

Uspijela sam sto sam dvije godine cekala prestala sam te voljeti. Nije mi zao, nije ni drago, zeljela sam to i to sam i dobila. Znala sam da ti i ja nikad necemo biti zajedno, znala sam to i sutala, uspjela sam to izbaciti iz mene.

Prestala sam voljeti. Tebe koji si mi nanio toliko boli a ipak si uspio dobiti moju ljubav. Ne volim te vise. Ne nije mi zao. Nisam zaboravila ni lijepe ni ruzne trenutke. Sretna sam sto mogu ponvo disati slobodno, hodati sama bez tebe u msilima, spavati.  Sretna sam jer vise nisam tuzna.

Krenula sam da ponovo pisem blog. Da pisem ono sto mi je na srcu.

Davno je to bilo kad sam tugu ljecila pisuci rijeci na papir, davno je to bilo kad su moje usne govorile njegovo ime, davno  je to nekad bilo kad sam se sjetna budila u noci.

Bilo je to prije dvije godine, toliko mi je trebalo da ga zaboravim. Nema vise njega, nema mene, nema nas, nikad nas nije ni bilo, al covjeku treba vremen a da shvati da uzalud trati virijeme tamo gdje ne treba. Dugo je vremena trebalo proci da vidim da nismo jedno za drugo, da on nikad ne moze biti moj a ni ja njegova.

Idem dalje, pisem nove rijeci, trazim nadu, srecu u sebi a ne oko sebe. Srecu jedino mozemo umnoziti ako je podjelimo. Svatih da sreca nije tamo gdje sam je trazila, ona je u meni samo sam to kasno vidjela.

Trazim nove listove po kojim cu pisati rijeci za svoju „Knjigu zivota“.

Pusti me da te zaboravim
godinu dana da te ne vidim
pusti me da sakrijem svoj bol
bar neko vreme budi daleko

I bas me briga sto ces biti samo jos jedan vise.Bas me briga sto nisi onaj koji ce biti zauvijek, sto nisi onaj kojeg sam cekala, sto nisi onaj koji mi treba.Bas me briga sto cu ipak na kraju plakati iako sam znala do cega ce ovo dovesti.Ja cu ipak poci za tobom prelazeci sve prepreke koje mi stoje na putu.I nije vazno sto imas neke druge planove, sto te cekaju mnoga druga svjetla, ja cu se ipak opet boriti za ono za sto se ne vrijedi boriti.Nije vazno sto nisi onaj zbog kojeg mi klecaju koljena kada ga ugledam, nije vazno sto mi tvoji dodiri nece biti potrebni kao zrak koji udisem, nije vazno sto nisi onaj cije mi je samo prisustvo sasvim dovoljno.A sve bih dala da dozivim s tobom ono sto ni najveci pjesnici ne mogu da opisu u svojim stihovima, sve bih dala kada bismo se voljeli toliko da nam drugi zavide ali nismo ti i ja za toga.Neces mi nista moci dati, necu ni ja tebi, ali bit ces ostvarenje onog sto trenutno zelim.Razmazena sam, navikla sam dobiti ono sto zelim.Past ces i ti.Znam da ces pasti.Nije me briga za druge, ma sta oni znaju, ti si mi sada glavna zanimacija.Kazu dovest ces me samo do patnje.Kao da ja to ne znam.Ali svjesno idem ka tome, navikla sam.Znam se nositi s tim.I nije vazno sto polazim ka necemu za sta na pocetku mogu garantovati kada ce biti kraj ali trenutno si luksuz koji sebi mogu priustiti.I ne uzmi mi to nikada za zlo.

S vremenom sve blijedi kazu i ne lazu

I ova moja ljubav prema tebi blijedi

Nema vise ne porspavanih noci mislieci na tebe

Nema vise cekanja dugo u noc kad ces mi se javiti

Nema vise suza na mom jastuku

Nema vise tuge u mojim ocima

Nasla sam nekog ko ce me znati voljeti

Neko ko ce mi pruziti ljubav koju sam ja tebi pruzlia

U mom oku sad samo sreca sja

Na mojim usnama je njegov trag imena

Ti si proslost za mene, voljela te jesam ali daljina ucini svoje

Ja nadjoh sebi srodnu dushu, dushu koju sad volim

Vise mi nisu vazni tvoji dodiri, tvoj poziv kasno u noc

Vise mi nisu vazne tvoje rijeci

Sad je on za mene vazan i njemu dajem posljednju misao prije sna

Ooo da znas samo kako me je to zaboljelo

toliko si me povrijedi s tim rijecima.

Nikad me niko vise nije povrijedio kao te noci tvoje rijeci.

Rekli bi ljudi ma sta te briga!

Trebas da budes sretna, on te ne zasluzuje.

Ali ne mene je to zaboljelo.

Razorio si tim rijecima moju dusu, moje srce si slomio.

Ni samoj sebi nisam jasna zasto, zasto me je to boljelo?

Zasto? a mogla sam se samo nasmijati na tvoje rijeci.

Te noci si rekao da me VOLIS i ja sam TEBI.

Trebali smo se nakon tih rijeci slatko nasmijati.

Ali ne, ne ti si me povrijedio.

Rekao si da mi ne vjerujes,

rekao si da sam lazljivica.

Da te ja ne volim da sam to rekla samo tako

Ooo da znas smo kako je to boljelo.

Kad ti voljeno bice ne vjeruje.

Kad ti voljeno bice kaze da te ne voli da lazes da nemas srca i salis se s tim.

Sta si htio dobiti s time? Sta, zar si me morao povrijediti?

I evo svi mi kazu da to zaboravim, da me nisi zasluzio.

Da se samo nasmijem na to, da je to jos jedna od tvojih gluposti u nizu.

A ja ko budala boli me to.

I  ne znam zasto ali te rijeci su me toliko zaboljele kao nikad nista do sad.

Mozda jer te ja stvarno i iskreno volim

Ali ti to nikad neces shvatiti jer ti mislis da te ja lazem

Have  you ever been alone in dark at corner of your room, craying...Thought that there is somebody who can make you happy....and turn araund and se that there is nobody who can raise you up...

Bila sam sretna, uvijek nasmijana...

Uvijek sam imala nesto za reci, nikad sama okruzena prijateljima

Znala sam voljeti cijeli svijet, dati sve za prijatelje i porodicu

Bila sam djevojcica s ruzicatim naocalama

Ti si taj svijet unistio, slomio si moje ruzicaste naocale

Nema vise osmijeha na mom licu, nema vise srece u mom srcu

Sad jedino tebi dajem sve i za tebe bi dala svoj zivot ako treba

Kasno je sad da mjenjam sve

A voljela bi

Voljela bi promijeniti proslost

Vratiti vrijeme

Da te nikad ne upoznam

Da nikad ne ljubim tvoje usne

Da ti nikad nisam dopustila da me dotaknest toplim dodirom

Ali sad je kasno da mjenjam sve

Odavno si ti u srcu mom potpisao da si mi proslost zbirisao

Kasno je sad jer vrijeme ne mogu vratiti

Ali mogu se nadati da ce vrijeme promijeniti moje osjecaje

Da cu te jednom preboljeti

Da cu jednom zaboraviti tvoje dodire,tvoje oci i rijeci

I mozda to nece biti skoro, mozda povrijedm drage osobe

Ali dacu sve od sebe da ti vise ne budes dio mog zivota

Boricu se svim snagama

I vjerujem u sebe, Hocu , naravno da mogu

Jednom ces ti biti samo mala mrlja na mom srcu i daleka proslost

Ja cu te vremenom zaboraviti

Daj mi jedan dobar razlog da ti vjerujem

Kako, kako da ti vjerujem

Sad nakon sto si me povrijedio

Ne mogu

Bila sma na korak do tebe a dalje nego ikad

Da li pamtis u sta smo se kleli

Trebao si birati svoje rijeci prije nego sto su me povrijedile

Jer nakon svega ja sam postala ravnodusna

Vise se ne smijem...nema toplih suza na mojim usnama

Samo ravnodusan pogled prema zivotu

Zasto...zasto je tako...

Zasto svaki put kad neko hoce da mi se priblizi ja se udaljim

Zasto ne mogu dopustit nekom da mi bude blizo

Zbog tebe sam postala ravnodusna

Zbog tebe ne vjerujem nikome

Daj mi jedan dobra razlog da ti ponovo vjerujem

Da ponovo bude sve po starom

Jer nakon tebe moje srce je postalo grubi kamen

Dobro znam ti i ja odavno nismo mi

Jer mi ne znmao voljeti druge, povrijedili smo jedno drugo

Sad je samo prazinina u nasim srcima

Nakon tvoji poljubaca ja vise nista ne osjecam

Svaki novi, tudji poljubac za mene je samo dodir usana

Nema osjeca, nema strasti samo prazanina

Jer ti ti si unisto moje osjecaje...ja ne znam vise da volim

I da, mrzim te zbog toga...ne mogu nikog drugog da zavolim

Da ljubim s osjecajem

Samo tebe umijem da volim i ljubim

Nocas mi je hladno....osjecam kako mi ruke drhte....na licu se osjeca hladnoca

Sama sjedim u sobi gledam u kut svoje sobe

Razmisljam o sobi o svom zivotu

Razmisljam o nama

O nasim danima

Hladno mi je

Ali ne nije to samoca koju osjecam

Ne ja nisam sama

Nasla sam nekog ko ce me grijati

Nasla sam nekog ko ce me znati voljeti

Nasla sam nekog ko ce mi pruziti ruku kad budem padala,

Ko ce biti uz mene kad mi bude lose

Ko ce plakati kad meni bude najteze

Ko ce se smijati kad ja budem sretna

Hladno mi je ali ne zobg tebe

Hladno jer vani nebo place

Place jer i ono je tuzno i zali za onim sto vise nece biti

Kada se jutrom probudiš i otvoriš lijepe zelene okice...sjeti se naših zajedničkih buđenja..

Kada se budeš smijao,sjeti se kada sam se smijala tvojim šalama..

Kada budeš šetao,sjeti se svih naših mjesta gdje smo mi šetali...

Kada budeš nešto lijepo sanjao,sjeti se koliko sam puta ja tebe sanjala...

Kada budeš tužan, sjeti da si bio jedini koji je mene uspio utješiti..

Kada budeš plakao,sjeti se kako sam ja zadnji put plakala u tvom naručju..

Kada budeš legao u krevet,sjeti se kako nisi htio zaspati prije nego ja zaspem...

Kada budeš slavio, sjeti kako smo zajedno slavili..

Kada budeš pisao poruku, sjeti se naših dopisivanja...

Ali jedno ne zaboravi...sve dok bude živa,sve dok bude disala...tebe će voljeti tvoja Kovrčava...

Evo zaklet cu se ja pred svima,svim na svijetu i svime sto imam,da ga nikad nisam htjela,nikad nisam voljela i da ne bolujem,pred svima se zaklinjem,pred svima al pred Bogom ne smijem

S vremenom sve blijedi kazu i ne lazu

I ova moja ljubav prema tebi blijedi

Nema vise ne porspavanih noci mislieci na tebe

Nema vise cekanja dugo u noc kad ces mi se javiti

Nema vise suza na mom jastuku

Nema vise tuge u mojim ocima

Nasla sam nekog ko ce me znati voljeti

Neko ko ce mi pruziti ljubav koju sam ja tebi pruzlia

U mom oku sad samo sreca sja

Na mojim usnama je njegov trag imena

Ti si proslost za mene, voljela te jesam ali daljina ucini svoje

Ja nadjoh sebi srodnu dushu, dushu koju sad volim

Vise mi nisu vazni tvoji dodiri, tvoj poziv kasno u noc

Vise mi nisu vazne tvoje rijeci

Sad je on za mene vazan i njemu dajem posljednju misao prije sna

Izgubljena između jave i sna..spotičem se na tvoje tragove,bojim se ljubavi i njenog dna kad osjetim tvoje dodire...
ti si zagonetka u riječima...dušu mi dira sve u vezi tebe...ne želim nemir u noćima...ni da jednom mrzim sebe...
zato nebi te smjela željeti...tražiti sunce u oblaku kiše...
moram tu ljubav prespavati...
jer svakim bih te danom voljela više...

Ne mogu se nikad ljutiti na tebe, I nije ovo prva suza što je pala. Uvijek opraštam tvoje pogreške Jer drugačije niti ne bih znala. Između tvojih odlazaka i dolazaka pripremim spisak sa tisuću riječi, I spremna sam ti sve sasuti u lice, ali me tvoj pogled uvijek u tome spriječi. Slaba sam na tebe, priznajem ti, I ma koliko prkosa izviralo iz mene, kada me nježno uzmeš u naručje, pretvaram se u drhtaj zaljubljene žene. Nemam puno snage da promijenim nešto, zhivjeti bez tebe više ne bih znala. Jedino što mogu je da nemoćno vrisnem, plačem i sjećam se...

Sjecas li se one noci
kad smo bili jedini na svijetu!
Mazio si moje ruke,saptao mi
na uho,ljubio me...
Poklonila sam ti svoje srce...
Danas sam bez tebe i ti si
bez mene,kriv si ti,kriva sam i ja,
ali su nasa srca preponosna
da bi jedno drugom oprostila.

Onda kad osjetim beskrajnu srecu, u dnu srca mog krije se tuga. Kad osmijeh zablista na licu mom, na usnama pojavi se tuzna pruga.... Neki plac potajni pocne da me gusi... Kad osjetim ljubavni nemir, osjetim neku tezinu na dusi.. Kad veselo trcim i pruzam ruke, naglo se trznem i pomislim: "kako je sretan i tuzan ovaj svijet".

I ponovo se sve isto desava.. Ponovo patim,ponovo sam povrijedjena.. Ne mogu da placem ali negde duboko u meni,moje srce place..
Pokusala sam da vjerujem da je ljubav ponovo pokucala na moja vrata,da sam ponovo srecna.. Šne to je bio onaj lazni osjecaj,kad mislis da imas nekog,da si najsrecnija,a ustavri taj neko jednostavno ne moze biti s tobom.....jer nismo sudjeni.....

Zaboli me kada pomislim da sve ono sto smo proveli je samo dio proslosti....zaboli me kada pomislim na tebe....nestao si i izgubio se u beskraju....ostavio si me u samoci....morati cu te izbrisati iz svog zivota,priznajem da ce mi biti tesko...ali moram...drugi tako hoce....tvoje ime ce biti duboko urezano u mom srce zauvijek..ni vrijeme to nece moci izbrisati....zauvijek ce biti taj pogled duboko u meni....i zadnje rijeci koje i sada odzvanjaju u mojoj glavi....

Ne mogu ne misliti na tebe
Ne mogu iz srca te izbaciti
Ne mogu te zvati
Ne mogu poruku ti poslati
Ne mogu sjećanja izbrisati
Ne mogu se ne pitati
Ne mogu slike izbrisati
Ne mogu trenutke zaboraviti
Ne mogu osmjeha tvoga se ne sjetiti
Ne mogu poljupce strasne zaboraviti
Ne mogu srcu zapovjediti
Ne mogu ne oprostiti ti
Ne mogu se ne nadati
Ne mogu ništa loše ti zaželiti
Ne mogu s tugom se ne sjetiti
Ne mogu srce osloboditi
Ne mogu te razumjeti
Ne mogu prave odgovore pronaći
Ne mogu zagrljaj tvoj zaboraviti
Ne mogu ruke tvoje ne htijeti
Ne mogu oči moje tvoje ne gledati

Ne mogu.....ne mogu.....ne mogu.....

Još mislim o tebi...
Još lažem sebi...
Još drugog nebih...

Mnogo puta su me razocarali ljudi
i svaki put si bio moja utjeha.
A sad kad me razocara ti,
osta mi lice bez osmijeha...

Mnogo puta su me tjesile tvoje rijeci
i nasmijavao tvoj osmijeh.
A sad kad mi nemas sta reci,
ljubav mi postade grijeh...

Mnogo puta sam lutala sama,
ali znala sam da negdje postojis ti.
Sad kad nema nista među nama,
rasprsise se i najjaci sni...

Mnogo puta se nocu probudim
i pozelim da ti cujem glas.
Ali znam da ti nista ne vrijedim,
znam da nema nista od nas...

Eh da te bar mogu cuti,
da mi o tebi kaze neko
i svaki sat stane u minuti,
da samo nisi daleko...

I papir mi postaje vlazan,
jer moji stihovi su suze.
S tobom mi je svaki trenutak bio vazan,
ko mi te uze, ko mi te uze...

Zaboravio si djevojku koja je za tobom patila

Voljela te, ali tu ljubav nije shvatila.

Plakala je u suzama i tami

Sjećala se dana kada ste bili sami...

Svoje je srce tebi dala,

Ali se gorko pokajala.

Osjećala je bol i tugu,

Znala je da voliš drugu.

Ta djevojka slomljenog srca,

Živjela je za srce koje za drugu kuca...

Shvatila je da ljudi u životu griješe,

I da nemaju nikoga kad im je najteže...

Ako postoji raj onda sam u njemu bila
ako postoje andjeli onda si to bio ti
valjda je trebao netko da mi otvori oci
da vidim ko si, da te ne pustim
tako daleko od mene da odes


Sada vidim sve, sad kad nema te
ne mogu vise bez tebe da disem, tesko je
sada vidim sve, sad kad nema te
oluja me razbija, jer nema tvog osmijeha
kraj mene

Bila sam tvoj zadnji dah, tvoj zadnji san
prva i posljednja stvar u tvojim mislima
valjda je trebao netko da mi otvori srce
u njega da uzmem sve sto davao si meni
i ljubav i suze

Zivot je prokleto kratak!!Ti koracaj sigurnim koracima,samo se bar jednom sjeti,da te je ludo voljela jedna djevojcica..Kada pronadjes svoju srecu,sjeti se jedne smedjokose,koja je sa suzama u oku,gledala kako te vjetrovi proslosti odnose!!Sjeti se jednih smedjih ociju,koje su u sebi tugu nosile,klinka koja ti dade dusu svoju,i njene ruke,koje za zagrljaj tvoj su prosilee!!!Sjeti se i da ti je ljubavne pjesme pisala,krala te kroz tisinu...zbog tebe nesretna postala,"VJECNO"zeljeci tvoju blizinu!!!!

GOD Knew That Everyone Needs
Companionship And Cheer,
He Knew That People Need Someone
Whose Thoughts Are Always Near.

He Knew They Need Someone Kind
To Lend A Helping Hand.
Someone To Gladly Take The Time
To Care And Understand.

GOD Knew That We All Need Someone
To Share Each Happy Day,
To Be A Source Of Courage
When Troubles Come Our Way.

Someone To Be True To Us,
Whether Near Or Far Apart.
Someone Whose Love We'll Always
Hold And Treasure In Our Hearts.

That's Why God Gave Us Friends

I dont't wanna lose this feelin'

Love is one big ilusion

I should try to forget

But there is something left in my head

Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
Da te volim
I ne gasim ti svijetlo u očima
Prije spavanja
Ne govorim ti nešto nježno
I ne grlim ti dušu
Ali ovo ti moram reći
Previše je gorkog
I ljudi su grubi
Pa ako i ne govorim
Još uvijek te ono najljepše u meni
Voli i ljubi

nisi mi iz oka ispao da ne mogu tebe da prebolim
ma nisi ti ni jedne suze prolivene vredio
zaboravi da sam te volela
zaboravi sve da mi stope ljubis
TI I JA JEDNO ZA DRUGO NISMO BILI NIKADA

Nocas se svijet dijeli zbog nas, ti ces na svoju stranu, a ja u svoju odaju...i ne mozes mi uljepsati kraj, rijeci sve manje postaju, sada sve sto pricam, ne vrijedi znam...ali pusti me u srce da prespavam i nemoj reci ne, jer znas da boli me to...do jucer sve sam ti bila, a danas nisam Bog zna sto...sad tvoje ne znaci mi sve i ne lomi moje srce kao preko koljena dajem tii rijec promjenit cu se, tek sad znam koliko si me volio

Znam da nije lako živjeti sa tim,
znam, al' ipak svaki novi dan na nas me podsjeti,
da je moglo biti sve bolje i drugačije, al’ te nema,
da je moglo biti sve kao nekad, kao prije,
kad su te ruke grlile.

Znaj da nije lako da te prebolim,
sad tražim razlog da te sto puta više povrijedim,
da na duši osjetiš ovaj nemir, ovu bol što se sprema,
kad na koži ostane jedan znak i sjećanje,
da nas više nema.

I left my window open tonight

And turned the porch light on,
So that when I awake from my dreams,
I can look out into the rain
and still see us there...
You holding me in your arms,
pulling me close to you as we dance,
Hearing our own song through the rain,
Laughing and kissing,
Compelled to never let each other go...
Finally the vision vanishes,
We aren't really there...
And we never were.
We have never held each other,
And we have never danced beneath the pale moonlight.
Never felt the rain pour down and soak us...
Together.
Every day I see you, not where you are,
But where I want you to be.
I reach over and tenderly run my fingertips along the sheets
beside me... where you should be.
I long to feel your face, your chest,
Feel your life's breath move in and out,
As you lie there in gentle sleep.
I move my hand to where I should feel your heart
Beating steadily beneath my hand.
I close my eyes and I can almost feel it.
It seems that no matter what I do anymore,
I envision your doing it with me,
It's almost like you should be there
And I sometimes just can't figure out why you aren't.
I drive through through the streets,
Hear one of our favorite songs on the radio,
And almost speak to you,
Like you are in the seat next to me,
Sharing the music.
I have even reached over,
Placed my hand on the seat,
And it almost felt warm,
Like you had really been there.
I long to take you with me,
To hold your hand in the movie theater.
To hear you laugh in the funny parts..
To cry with you in the sad ones.
Go dancing with you,
And sway as one body to the music.
So close that our souls are almost touching.
And healing...
I need you so much, it seems.
I wonder how I ever made it through a day,
Without knowing you.
All we have are our phone conversations,
I know your voice so well,
I could easily pick it out of thousands...
I know your laugh,
And even how your voice sounds when you smile.
I have sometimes heard a tear in your voice...
And all I could think about was reaching across this great ocean,
that separates me from you, and wiping it away,
Taking away your heartache, my heartache...
It is all I think about.
How can anyone be so lonely?
And miss someone so much,
Someone they have never seen...
Never held...
Never touched...
I carry you with me...
In this little place called my heart.
You have become a part of me,
a part that I never want to be without.
So now I lie here...
and listen to the rain falling outside my window.
I look out and for a brief moment I see us there again.
And then my gaze moves up to the ceiling,
Searching for your smile.
I close my eyes,
And listen for your voice...
and then I hear it...
"Goodnight my love.."
I open my eyes and look for you,
But surprisingly yet again, I am still alone.
And now here I am...
Another sleepless night...
Without you here.

Nek mi niko nocas ne dira moje uspomene
jer to je sve sto imamo mi...imam ja.. od njega..
to je jedini moj tracak srece
i ljubavi ne prezaljene najvece...

Kad bih dotakla dubinu mora
i dosao mi zadnji cas
u zadnjem vapaju mog zivota
ja bih ponovo mislila na nas...

Na jednu ljubav,koja je vrijedna spomena
koja je i na kraju kao cvijet
suzama.. umjesto vode zalivena..

Rijeke su ostale bez mostova
Kule bez gradova....a mi bez nas..ja bez tebe...
ali ti ces zauvijek ostati u mome srcu
kao najveca tvrdjava..koju niko, nikada srusiti nece !
Cuvam nase tajne u dubini moje duse
i kad mi dodje sudnji dan...spomenut cu tvoje ime...

Tvoje ime umire ,na mojim usnama.... 

Nedostajes mi...Zar vec?A prije nekoliko meseci bila sam tako ravnodusna...Sjecam se da si tada rekao kako ce se to promijeniti.Bio su u pravu.Mrzim te zbog toga...Nedostajes mi...Jesam li to vec rekla?Naucila sam da letim na krilima svog osmijeha... ka tebi!Ali, hoces li mi slomiti krila?Tad ce mi izrasti peraja i krljusti tuge, kako bih plivala u moru svojih suza... Ne lomi ih... neces, zar ne?Ti si ipak dobar - mojoj naivnosti nema kraja... znam.Ali, cekaj!Ja zapravo nisam toliko naivna i ne verujem ljudima...Samo tebi... tebi... Pokazujem svu naivnost svoga srca... Ali...........Chekaj..................Ne zaleci se.............Moze da te kosta...Jedna greska je dovoljna da me probudi iz sna kojim si me zacharao.Jedna greska i svemu ce doci kraj...Jer...Ja ne zaboravljam.Ne, nije ovo zaljubljenost... ali plasim se, plasim se da ce postati.Ipak, mnogo sam srecna... u ovom trenutku sam tako srecna, jer te imam

       Svako dijete sanja o svom prvom poljupcu, a kad se to desi mnogi zaborave kako je sve to bilo. Ali ne bi trebalo biti tako. Taj trenutak treba zauvijek ostati u nasim srcima jer takvo sto nema reprizu.

       Moj prvi poljubac ce ostati zauvijek u lijepom sjecanju. Sjedili smo zajedno na klupici. Sunce je polako bjezalo iza planina. Pricali smo a ja sam bila negdje u oblacima. Moje misli su lutale, a on je pricao nesto o meni. Jedino sto sam vidjela bilo je njegovo lice, osmjeh i oci. Za mene cijeli svijet je stao. Ne postoji nista oko nas, samo on, ja i sunceve zrake koje su prodirale kroz drvece. Moje izgovorene rijeci bile su toliko spontane, osjecala sam se poput male djevojcice koja se izgubila. Prisao mi je malo blize, uzeo me za ruku i rekao kako imam prekrasne oci. Nasmijesila sam se, moj osmijeh je bio dovoljan da pokazem zadovoljstvo. Mislim da sam se tog trenutka zacrvenila u licu. Pitao me je kao bi izgledao moj savrsen trenutak s voljenom osobom. Pogledala sam ga u oci i tiho sam rekla: „Ovo je savrsen trenutak“. Tisina, sve oko nas je stalo, nema nicega, samo nas dvoje. Prisao mi je jos blize, uzeo me za ruku a drugom rukom je dodirivao moje lice. Gledali smo se u oci, prisao mi je i poljubio me. Savrseno, pomislila sam. Tijela su  nam postala jedno, zauvijek zarobljene duse. Sve je bilo ispunjeno carolijom, iskre su prstale na sve strane. Kazu da oci trebaju biti zatvorene. Bila sam kao dijete, oci su mi bile sirom otvorene. Vidjela sam njegovo lice, drhtala sam, ruke su mi bile hladne. Osjetio je to, pustio mi ruku, priblizio se i snazno me zagrlio. Nasmijali smo se jedno drugome, a onda smo se prepustili osjecajima. Nista nije bilo ljepse od nas dvoje od naseg poljupca. Savrsen trenutak, savrseno mjesto. Sve je bilo nestvarno, mislila sam da sanjam, bilo je poput carolije. Jedan poseban, caroban trenutak.

Sunce se vec davno sakrilo za oblake, poceo je da puse laki povjetarac, lisce je pocelo da plese svoj vecernji ples. Trebali smo krenut, bilo vec kasno. Htio me je otpratiti a ja sam rekla da ne treba. Nasmjesio se, zagrlio me i poljubio za kraj.

      Krenula sam kuci a u meni je jos uvijek bio onaj trenutak, sve je bilo ispunjeno osjecajima, u meni je sve plamtilo od srece. Jos uvijek sam osjecala topli dodir usana, njegove ruke u mojoj kosi i slatki drhtaj tijela. Bila sam sretna, prolaznici su gledali u mene a ja sam skakutala. Nije mi bilo vazno nista, sve je bilo nevazno, nestvarno. Jedino mi, nas dvoje bili smo stvarni. Isla sam kuci a u meni je jos uvijek bio taj carobni osjecaj koji se ne zaboravlja tako lako, koji ce u meni vjecno zivjeti.

Ovu noc sam hladna ... osjecam da mi nije visee stalo do tebe ...
Bilo mi je lijepo s tobom ..pamticu te :) ne znam ste se desiLo od te ljubavi ali sigurna sam u svoju odLuku ..
Nemoj me pokusavati sprecavati da odem ..ja moram ici..Ovdje nije moja sreca,TI nisi moj svijet!
Srce vise ne odlucuje ... osjecam da prvi put pocinjem razmisljati glavom, ne srcem .. da napokon shvatam sta si i ko si.. Trudila sam se da sacuvam sve nase sitnice koje me sada ubijaju ...
Trudim se da zaboravim ali nemogu! Ne zato sto me boLi sto se rastajemo vec zato sto TI nisi ono sto sam ja mislila ...
"Neka druGe ti sude za prevare svee kaD m3ne ne buDe .."

Kad se osjetish podjeljen izmedju jave i sna
i kad te ruka bola povuche do samog dna...
Zaviri kroz prozor srca, tamo cu biti ja
Moj osmjeh sachuvan negde u kutku tvog sjecanja...
Kada ti poslednja njeznost odluta s dlanova...
Kad shvatish neizvjesnost svih svojih planova,
poslushaj muziku jutra al' ne misli puno na nas,
poslushaj jecaje vjetra... na tren cesh chuti moj glas.
Kada ti slane kapi kishe skliznu niz obraze...
Kad samom sebi priznash sve svoje poraze...
Kad te samoca slomi i tuga ti u dushu krochi,
pogledaj u ogledalo sudbine i vidjecesh moje oci.
Kad shvatish da je za sve daljine svijeta potreban jedan korak...
Kad ti se zivot bez mene uchini bezvrijedan i gorak..
Skloni pauchinu zaborava sa nasheg neba u snu,
zatvori oci, zaustavi vreme.. vidjeces, bit cu tu

Nemoj nikome nikada reći
Da je postojala jedna ' MALA' ... Da je bila tvoja,
I sve ti dopuštala, sve dala... Nemoj nikome nikada reći
Da si otišao iz njenog života.. Kao tama...
Nemoj im priznati nikada.. Da je 'MALA' ostala sama...
Nemoj nikome nikada reći… Da je plakala i patila...
Da si 'MALOJ ' značio, A nije te vratila...
Nemoj nikome nikada reći Da je ponos uništio sve...
Tko zna hoće li opet biti sretna? Nemoj nikome reći, Molim te...
Nemoj nikome nikada reći Da 'MALA' trebala te...
I da je mala bojala se;Svega čega bojiš se...I kada gledas 'MALU' -
Ona gleda te...I kada druge te žele -
Ona neda te...Nemoj nikome nikada reći
Da su ti govorili Da za tu 'MALU' nisi...
I nemoj im nikada reći Da su je pitali:
' Zaljubljena ti si? ' .Nemoj nikome nikada reći
Da im je morala reći ' ne ' ... Nemoj nikome nikada reći
Da bio si joj sve... I nemoj im reći
Kako bile su teske noći te; Kada si 'MALOJ' ulazio u sne...
Kada je bila sigurna da Trebaš je...
A ti si bio sretan,Nisi znao za puteve tuge...
Nemoj nikome nikada reći Da njene noći bile su duge... Nemoj im reći
Da je 'MALA' zbog tebe sve izgubila.. .Jer, bila je sretna kad te poljubila...
I nemoj nikada nikome reći
Da si 'MALU' bar malo volio,
Iako je za oprost nisi molio...
Samo im reći
' zaliti neću ' ...
Ali, nemoj nikada nikome reći,
Da nakon svega -
'MALA' zeli ti sreću...
I zeli te bar kao prijatelja,
želi da kažeš joj sve...
Nemoj nikada nikome reći
Da 'MALA' nije mogla
Tebi reći ' ne '...
I nemoj im reći
Da 'MALA' još uvijek
zbog tebe diše...
Da 'MALA' zbog tebe umire
I zbog tebe stihove piše...
Nemoj nikome nikada reći
Da 'MALA' zbog tebe sja...
I nemoj im reći
Da ta 'MALA' sam JA...

..opet si lagao, ja isto zaljubljena

hiljadu dokaza, ja isto prevarena

opet sam naivna i ko da ne poludi

opet se desava, kad srcu das da sudi..

 ..opet se svadjamo, znam ja sa kim si bi

i sve ti verujem a ti me prevario

udaram ja u zid, opet sa istim zarom

opet se ljubimo i OPET sve po starom..

I'm the kind of girl who doesn't care what people think of her,but spends
hours doing her hair and makeup... the kind of girl that will
go on stage and dance in front of everyone ..but is
shy around the g u y she likes.The kind of girl who will l a u g h at almost
a n y t h i n g... but cry when things aren't going her way.
the kind of girl who lost her will to trust anybody,
but gets a t t a c h e d to people easily.The kind of girl who smiles even
when her whole world is shattered to pieces..

One more day was gone and night start to fall. I still laying on cold, wet, dirty floor. All crawled , cried, wounded, thinking about life. Life is suffering, and suffering is life. Walkers walk by me, pointing a finger in me, but that is not important to me. My days are numbered. I see a angel who is going to me. beautiful angel. White wings, black hear who cowers beautiful white face and beautiful black eyes. He is above me, in black silk dress put his cold arm on my face and whisper, "don't be afraid" it become colder and colder, my eyes are closing , I don't see anything, only I hear a voice of angel, who says " I'm angel of death, who will take you to the better world".

Toga dana
Bilo je jutro
Kada sam ugledala tebe
Tvoj osmjeh oborio me s nogu
Tvoje usne rastopile mi srce
Tvoje oči prodrle su skroz
do duše moje i zapisale
taj trenutak kao
najljepši susret...

Ti i ja nismo mogli skupa,
sve bilo je protiv nas,
tiho svadjali se,mirili na glas,
jedno drugog trazili smo spas..

Ti i ja vjerovali istini zbog nas
al' istina je rekla i svoj glas,
jedno drugog trazili smo spas
i nasli ga u rastanku..

Jednom ce iz mog groba izrasti
bezbroj crvenih tulipana
i gorjeti rumenim plamenom.
Ne cudi se tome, najljepsi;
sjeti se koliki je silan zar
ljubavi tebi posevecene
gorio nekad u zivom covjeku,
Kad mrtav jos toliko plamti.

Svako juce je samo san,
a svako sutra samo vizija...
No ako dobro prozivis danas,
svako juce postaje san srece,
a svako sutra postaje vizija nade...¨

If only I knew what I know today
I would hold you in my arms
I would take the pain away
Thank you for all you've done
Forgive all your mistakes
There's nothing I wouldn't do
To hear your voice again
Sometimes I want to call you but I know you
won't be there
I'm sorry for blaming you for everything I
just couldn't do
And I've hurt myself by hurting you
Some days I feel broke inside but

I won't  admit
Sometimes I just want to hide 'cause it's
you I miss
You know it's so hard to say goodbye when
it comes to this
If I had just one more day, I would tell you
how much that
I've missed you since you've been away

I onda kada ti bude teško,kada te smore tuđe prevare i laži, pozovi me… Želim da znaš da u srcu čuvam ti mjesto jer nikada ne umire pravo prijateljstvo.
-Prijateljstvo je lako kao latica ruže za oslonac u životu prijatelji služe,. zato smjelo kroz život gazi jer negdje sa strane prijatelj te pazi...
-Kad kažem život pomislim na Boga, kad kažem ljubav pomislim...znaš ti na koga, šta je prijateljstvo kad pitaju mene ja se samo osmjehnem i pomislim na tebe.
-Rekli su mi da je život tuga da nema pravog druga, da svaka ruža ima trn, da je svaki dan crn, da su svi ljudi zli, ali izgleda da nisu znali da postojiš TI…
-Kada budeš u dalekom svijetu i kada te smore tuđe prevare i laži, nemoj nikada reći da nemaš nikoga glavu gore i mene potraži...
-Godine idu, šta nam život znači, zajedno smo bili i bolji i jači, ali životni snovi su puni želja a u meni do smrti imaš PRIJATELJA.
-Hvala ti za radost, sreću i smijeh, hvala ti za utjehu i svaki skriveni grijeh, hvala ti za riječ što suze briše takav se PRIJATELJ ne nalazi više...

nadam se da ce se osoba koja me poznaje pronaci u ovom tekstu.......

Sada odlazim,oprosti mi za sve..
ne krivi me ni kada ti bude najteže..
Ja čuvam te u svojim mislima,
i gdje god da odem,
uvijek bit ćeš tamo gdje sam ja...
Dobro znaš da sada bih dala sve,
da noćas vrijeme stane,zauvijek..
Ako već mora doći sutra,
ako već mora biti kraj,
bar po dobru ti me pamti,
bar po dobru ti me znaj...
Ako večeras moram protiv sebe,
sve bi mi značilo da znam,
bar po dobru da me pamtiš
u svojim mislima...
I noćas zadnji put me zagrli za kraj,
kada budeš sam u dugim noćima
i shvatiš da me voliš kao nikad nikog,
dozovi me, probudi me iz sna,
nek vjetar tvoje riječi nosi tamo
gdje sam ja...

Sjedila je sama na klupici jedne škole. Oči su joj bile vlažne, a na čelu se očitavale bore tuge, tužne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njenim očima. Nasmijano biće bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s željom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je već kraj ljeta kad su počeli izlaziti. Išli su u istu školu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je počela nova školska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su čekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je treću stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te večeri trebao je doći. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeći kući, čula je njegov glas, objašnjenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da laže... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su počeli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti nešto reći" Znam, ne trebaš mi ništa reći!!! Ostat ćemo prijatelji! Iako je boljela ta riječ. Dugo bi u noći plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al čim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vračao u stvarnost!!! Opet je počela škola. Više nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povučena, zatvorena.... Nije bilo onih smeđih očiju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojčica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom društvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je rođendan. Dobacivao je Ani: "Ana, što je s onom smeđom djevojčicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smeđe oči???" Ona mu je prišla, nježno ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smeđu djevojčicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi čestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak života. Pred njom je bila nepomična dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevši je kako pada niz stepenice, a ona nije čula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - čulo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oči i ugledala njega... Nije mogla zadržati suze... Tiho mu je šapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, kiša je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladića i djevojaka, išlo je za kovčegom   SMEĐE DJEVOJČICE

Najlakše je varati onu koja vjeruje ti sve što kažeš,
najlakše je lagati onu koja ne zna da lažeš,
najlakše je gaziti onu koja za ljubav te moli,
najlakše je ubiti naivnu djevojčicu koja te ludo voli...

Ali, ne brini... kajat ćeš se jednog dana,
boljet će te svaka njezina rana,
osjetit ćeš kako ljubav boli,
shvatit ćeš kako je kad nema tko da te voli...

Bit će ti hladno a neće te imati tko grijati,
kad ti budeš plakao ona će se smijati,
kad ona sretna bude ti nesretan ćeš biti,
kad ona nađe ljubav tebe svi će ostaviti...